pexels-photo-164474.jpg

Sažetak


Međunarodna organizacija za standardizaciju (eng. International Organization for Standardization; kratica ISO) je međunarodno tijelo za postavljanje normi sastavljeno od predstavnika raznih nacionalnih tijela normi. Osnovana 23. veljače 1947., organizacija producira industrijske i komercijalne standarde.
Iako se ISO definira kao nevladina organizacija, njegova sposobnost postavljanja normi koji često postanu zakoni, bilo kroz međunarodne ugovore ili kroz nacionalne standarde, ćini ga moćnijim od većine nevladinih organizacija.
U praksi, ISO se ponaša kao konzorcij usko povezan sa vladama. Od jeseni 2006., postoji 158 članova od kojih svaki predstavlja jednu zemlju.
Norma ISO 14001 prvi puta je objavljena 1996., te ona specificira zahtjeve za sustav upravljanja okolišem. To se odnosi na one aspekte okoliša nad kojima organizacija ima kontrolu i nad kojima se može očekivati da će imati utjecaj.
Zbog sve većih spoznaja o važnosti i utjecaju okoliša na opstanak sadašnjih i budućih generacija, relativno brzo se razvija sustavni pristup na području upravljanja okolišem.
Izdavanje norme ISO 14001 i dodatnih smjernica ovog niza u 1996. godini, predstavlja veliku pomoć poduzećima za njihovu pozitivnu orijentaciju prema okolišu, uz istovremeno smanjenje troškova resursa i energije.
Osim toga mnogim poduzećima odgovarajuće zainteresirane strane traže ispunjavanje zahtjeva po normi ISO 14001.
Norma ISO 14001, koja je po pristupu i strukturi slična s ISO 9001, doprinosi proširenju poslovanja poduzeća na područja koja nisu vezana samo na kupca i podobnost proizvoda/usluge, već i na utjecaje prema okolišu, smanjenju onečišćenja, otpada, potrošnje energije i sličnim efektima.

Područje primjene norme


Norma ISO 14001 može se primijeniti na svaku organizaciju koja želi:
  1. uspostaviti, uvesti, održavati i poboljšavati sustav upravljanja okolišem,
  2. osigurati usklađenost sa svojom politikom okoliša,
  3. dokazati usklađenost na jedan od ovih načina:
    • sama utvrditi i izjasniti se o usklađenosti s normom,
    • tražiti potvrdu sukladnosti od zainteresiranih strana, ili
    • tražiti potvrdu vlastite izjave o sukladnosti od strane neke vanjske organizacije, ili
    • tražiti certifikaciju svog sustava upravljanja okolišem od vanjske organizacije.

Opći zahtjevi norme


Za očekivati je da bi implementaicija norme ISO 14001 za rezultat imala poboljšanje utjecaja na okoliš. Zbog toga se norma ISO 14001 temelji na pretpostavci da će tvrtka ili organizacija konstantno mjeriti, pregledavati i ocjenjivati vlastiti sustav upravljanja okolišem kako bi došli do prilika za poboljšanja sustava, ali i što je još važnije poboljšanje učinka organizacije na sami okoliš.
 
Norma ISO 14001 traži od organizacije da:
  • uspostavi odgovarajucu politiku zaštite okoliša,
  • prepozna aspekte okoliša koji proizlaze iz prošlih, sadašnjih ili planiranih radnji, proizvoda ili usluga u svrhu utvrđivanja koliko je značajan njihov utjecaj na okoliš,
  • utvrdi odgovarajuće zakonske i druge zahtjeve na koje se organlzaclja obavezala,
  • utvrdi prioritete i postavi prlmjerene opće i pojedinačne ciljeve;
  • uspostavi strukturu i program(e) za provedbu politike i ostvarivanje općih i pojedinačnih ciljeva,
  • lakša planiranje, upravljanje, nadzor, preventivne i korektlvne radnje, auditiranje i postupak pregleda da bi se osigurala usklađenost s politikom i prikladnost sustava upravljanja zaštitom okoliša,
  • bude u mogućnosti prilagoditi se promijenjenim okolnostima.
Nakon uspjeha serije normi upravljanja kvalitetom ISO 9000, ISO objavljuje sveobuhvatni skup normi za upravljanje okolišem. Serija normi ISO 14000 je dizajnirana da pokrije cijelo područje o pitanjima zaštite okoliša za organizacije na globalnom tržištu.
Serija ISO 14000 nastala je prvenstveno kao rezultat kruga pregovora Urugvaja oko GATT-a (eng. General Agreement on Tariffs and Trade, od 1947. – 1992., sada World Trade Organization – Svjetska Trgovačka Organizacija) i samita u Riju, u vezi okoliša, održan 1992.
Dok je GATT bio koncentriran na potrebu za smanjenje necarinskih trgovinskih prepreka, Rio samit se opredijelio za zaštitu okoliša diljem svijeta.
Od tada, na području zaštite okoliša, je počeo stalan razvoj nacionalnih i regionalnih normi.
Britanska institucija za norme ima BS 7750, Kanadska udruga za norme ima upravljanje okolišem, auditiranje, eko – označavanje i ostale norme, Europska Unija ima sve spomenuto te još uz to ima upravljanje okolišem i auditiranje propisa. Također su i ostale zemlje (npr. SAD, Njemačka i Japan) uvele program eko – označavanja.
Nakon brzog prihvaćanja norme ISO 9000 i povećanje okolišnih normi širom svijeta, ISO procjenjuje potrebu za međunarodnom normom za upravljanje okolišem.
Oni formiraju Stratešku Savjetodavnu Grupu za Okoliš (eng. Strategic Advisory Group on Environment - SAGE) 1991., kako bi razmotrili gdje bi se takvi standardi mogli koristiti, kao na primjer:
  • promicati zajednički pristup upravljanja okolišem slično kao i kod upravljanja kvalitetom,
  • oplemeniti organizacijske sposobnost za postizanje i mjerenje poboljšanja na učinkovitosti zaštite okoliša, i
  • olakšavanje i uklanjanje prepreka trgovini.
  1. preko SAGE preporuka osnovan je novi odbor, TC 207, za međunarodne norme upravljanja okolišem. Odbor i njegovi pododbori uključuju predstavnike industrije, organizacije koje se bave normama, vlade i organizacije koje se bave zaštitom okoliša iz mnogih zemalja.
Serije ISO 14000 normi stvorene su da bi pokrile:
  • sustav upravljanja okolišem;
  • audit sustava;
  • ocjena djelovanja u odnosu na okolinu;
  • ekološko označavanje;
  • procjena životnog ciklusa;
  • ekološke aspekte u normama proizvoda.
ISO 14000 jer norma za sustave upravljanja okolišem koja je primjenjiva za bilo koji posao, bez obzira na veličinu, lokaciju ili prihode.
Cilj norme je smanjiti tragove koja svaka organizacija ostavlja za sobom u smislu onečišćavanja i zagađenja okoliša koji proizlaze iz procesa samih organizacija. Zadnja verzija norme izdana je 2004. godine od strane Međunarodne Organizacije za Standardizaciju (eng. International Organization for Standardization, kratica ISO), koja ima predstavnike iz cijeloga svijeta.

Norme ISO 14000 postoje kako bi pomogle organizacijama da minimiziraju negativan utjecaj na okoliš koji proizlazi iz njihovog poslovanja. Prema strukturi su slične normi ISO 9001 (upravljanje kvalitetom), te se mogu implementirati „side by side“, odnosno paralelno.

Kako bi organizaciji bilo moguće dodijeliti certifikat ISO 14001, prvo mora biti eksterno auditirana (audit – nadzor, revizija) od strane tijela koje posjeduje akreditaciju od strane akreditacijskog tijela. Auditori koji mogu certificirati organizaciju moraju biti akreditirani od strane Međunarodnog Registra Certificiranih Auditora (eng. International Registrar of Certification Auditors, kratica IRCA).
 
ISO 14001 specificira zahtjeve za sustav upravljanja okolišem koji omogućuju organizaciji razvoj i provedbu politike i ciljeva koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i druge uvjete koje organizacija odluči uspostaviti, kao i informacije o značajnim aspektima okoliša. To se odnosi na one aspekte okoliša koje organizacija identificira kao one koje se mogu kontrolirati i one na koje se može utjecati. Norma  sama ne sadržava specifične kriterije.

ISO 14001 je primjenjiv na svaku organizaciju koja želi uspostaviti, implementirati, održavati i unaprijediti sustav upravljanja okolišem.
Svi zahtjevi u normi ISO 14001 su namjenjeni za implementaciju u bilo koji sustav upravljanja okolišem. Opseg i primjene ovisit će o faktorima kao što su Politika upravljanja okolišem, priroda djelatnosti, proizvod, usluga i lokacija.
 
Ova međunarodna norma temelji se na metodologiji poznatoj kao Planiraj – Provedi– Provjeri – Postupi (Plan-Do-Check-Act ili PDCA). PDCA se može opisati na slijedeći način:

     1. Planiraj: Uspostavi ciljeve i procese za ostvarivanje rezultata u skladu sa zahtjevima kupca i politikom organizacije;
     2. Provedi: Primijeni te procese;
     3. Provjeri: Nadziri i mjeri procese i proizvod s obzirom na politiku, ciljeve i zahtjeve za proizvod i izvijesti o rezultatima;
     4. Postupi: Poduzimaj radnje za neprekidno poboljšavanje procesa.
Skup međunarodnih normi donosi svjetsku usredotočenost na okoliš, poticanje čistijeg, sigurnijeg i zdravijeg svijeta za sve nas. Postojanje normi omogućava organizacijama da usredotoče napore u zaštiti okoliša, prema međunarodno prihvaćenim kriterijima.

Trenutačno, mnoge zemlje i regionalne grupacije stvaraju vlastite zahtjeve u vezi problema zaštite okoliša, te ti zahtjevi, naravno, varairaju kod određenih grupa. Samo jedan standard bi mogao osigurati da ne postoje sukobi između regionalnih interpretacija dobre prakse u zaštiti okoliša.

Činjenica da organizacije trebaju certificiran sustav upravljanja okolišem da bi se mogle natjecati u današnjem poslovnom svijetu, mogao bi lako zasjeniti sve etičke razloge za upravljanje okolišem.

Unutar Europe, mnoge organizacije dobila su ISO 9000 Certifikat, prvenstveno kako bi zadovoljile rastuće zahtjeve svojih klijenata. Certifikacija sustava upravljanja kvalitetom prema ISO 9000 postala je potrebna za poslovanje u mnogim područjima trgovine. Slično tome, certifikacija sustava upravljanja okolišem prema ISO 14000 može postati primarni uvjet za poslovanje u mnogim regijama i industrijama.

Norme se primjenjuju na sve vrste i veličine organizacija te su dizajnirane kako bi obuhvatile različite geografske, kulturne i društvene uvjete.

ISO 14001, osim za izvršenje stalnog poboljšanja i usklađenosti s važećim zakonima i propisima, ne utvrđuje apsolutne zahtjeve za zaštitu okoliša. Mnoge organizacije koje se bave sličnim aktivnostima, mogu imati različite sustave upravljanja okolišem, ali bez obzira na to moraju imati sve u skladu sa ISO 14001.

U današnje vrijeme, sustavi upravljanja postali su sastavni dijelovi poslovnog razmišljanja u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Da bi se upravljanje procesa podiglo na jednu višu razinu, tvrtke se odlučuju implementirati sustav upravljanja kvalitetom prema zahtjevima norme ISO 9001.

Nakon implementiranja sustava upravljanja kvalitetom, tvrtke prolaze i certifikaciju kojom se uvedeni sustav certificira. Certifikatom se potvrđuje uređenost, ne samo upravljanja sustavom kvalitete, nego i kompletnog poslovnog upravljanja procesima.
Na tragu toga, da bi se postigla viša razina upravljanja zaštitom okoliša, kako to i rade tvrtke koje se brinu o okolišu, potrebno je, ali ne i obavezno, uvesti sustav upravljanja okolišem prema zahtjevima norme ISO 14001.

Norma ISO 14001 djelomično preuzima pristup upravljanja kvalitetom iz ISO 9001, i širi taj pristup na sveukupno djelovanje poduzeća u svezi s okolišem, uključujući sve zainteresirane strane i zakonske zahtjeve. Na taj se način sve više uvodi integrirani sustav kvalitete, koji znači ne samo kvalitetan proizvod, već i brigu za okoliš te zdravlje i sigurnost na radu. Stoga je uvođenje ISO 14001 u tvrtku nadgradnja i dopuna sustava po ISO 9001, i predstavlja logičan put prema potpunom upravljanju kvalitetom poslovanja poduzeća.

Dobrovoljna logika ISO 14001, organizacijama dopušta slobodu usmjeravanja većem broju ciljeva povezanih sa poboljšanjima, koji su ujedno u funkciji postojećih ekonomskih mogućnosti i tehnološke razine u organizaciji. Broj tvrtki koje su se odlučile slijediti tu logiku neprekidno raste, te je na pojedinim tržištima, kao što su azijska, a ponajviše Japan, i u pojedinim sektorima, kao što su kemijski i automobilski, postalo nezamislivo poslovati sa svijetom bez sustava upravljanja okolišem prema zahtjevima norme ISO 14001.

Temeljni koncept sustava upravljanja okolišem ISO 14001 je stalno poboljšanje učinkovitosti zaštite okoliša. Većinu onoga što organizacija mora učiniti ako želi uvesti ISO 14001 već je učinjeno. Niti jedna organizacija ne može raditi bez procedura u zaštiti okoliša, koje su već tada dobar temelj za prilagodbu zahtjevima ISO 14001. Uz spomenute procedure kao temelj, koristi se dobra poslovna praksa organizacije kada je to moguće.
Jedan od primjera takve procedure može se navesti kao vezenje utjecaja na okoliš neobrađenog nabavnog materijala, kako bi se odredio točan sastav materijala koji je važan kako za kvalitetu gotovog proizvoda, tako i za određivanje ispravne sanacije ili odlaganja otpada koji proizlazi iz takvog materijala. Također se kao procedura može uključiti i praćenje troškova zaštite okoliša kao sastavni dio sustava upravljanja okolišem, kako bi se lakše utvrdilo praćenje troškova koji proizlaze iz naknada i ostalih obveza. Neke organizacije nemaju takvo praćenje, pa je rezultat toga najčešće nemogućnost identificiranja mogućih poboljšanja sa financijske strane u zaštiti okoliša. Bez takvih informacija, upravljanje zaštitom okoliša unutar organizacije je dosta otežano. Uglavnom se događa da, ako uprava ne vidi nekakvu korist kod donošenja odluka u vezi zaštite okoliša, obično uzima najjeftinije rješenje.
Aktivnost na temelju troškova, omogućuje više sveobuhvatnog razumijevanja kako su troškovi zaštite okoliša obračunati po procesu ili proizvodu, a ne prema objektu ili regiji.
Tada se kontrola procesa i izrada proizvoda mogu pregledati kako bi se vidjelo da li se troškovi povezani s njihovim utjecajima na okoliš mogu minizirati. Zaključak ovoga bio bi da dobro financijsko upravljanje dovodi do bolje kontrole zaštite okoliša.

ISO 14001 je alat koji se može koristiti kako bi se ostvarili interni ciljevi:
  • upravi da su organizacijski procesi i aktivnosti koji imaju utjecaj na okoliš pod kontrolom,
  • uvjeriti zaposlenike da rade u ekološki odgovornoj organizaciji.
ISO 14001 je alat koji se može koristiti kako bi se ostvarili i eksterni ciljevi:
  • pružiti uvjerenje o pitanjima zaštite okoliša prema vanjskim zainteresiranim stranama, kao što su kupci, zajednica, država,
  • usklađenost svih propisa sa zakonima,
  • podupiranje organizacijskih potraživanja i komunikacije oko politike zaštite okoliša, planova i akcija,
  • pruža okvir, pokazujući usklađenost preko dobavljačeve „Izjave o sukladnosti“, za ocjenjivanje sukladnosti od vanjskih klijenata - i za certifikaciju sukladnosti neovisnom tijelu za certifikaciju.
Većina menadžera pokušati će izbjeći onečišćenja koja bi mogla biti trošak tvrtke samo zbog kazni iz zakona o zaštiti okoliša. No, bolji menadžeri će se složiti da, ako se radi onoliko koliko je dovoljno da bi se zadovoljili pravni propisi, je to prilično slab i reaktivni pristup poslu u današnjem poslovnom okruženju.

Norme ISO 14000 su praktični alat za one koji ne žele zadovoljiti samo zakonske propise, koji se mogu percipicirati kao troškovi poslovanja, koji razmišljaju proaktivno i imaju viziju, odnosno koji razumiju da implementacija strateškog pristupa može donijeti povrat investicija iz dijela zaštite okoliša.

Sustavni pristup ISO 14001 zahtijeva da organizacija izradi detaljnu analizu sa svih aspekata poslovanja te na taj način dobije jasnu sliku sa kojim se sve aktivnostima se djeluje na okoliš. To može dovesti do pogodnosti kao što su:
  • smanjenje troškova gospodarenja otpadom,
  • uštede u potrošnji energije i materijala,
  • niži troškovi distribucije,
  • poboljšanje korporativnog „image-a“ kod zakonodavnih tijela, kupaca i javnosti,
  • okvir za stalno poboljšanje performanse zaštite okoliša.
 
Postoje osnovne razlike između norma ISO 9001 i ISO 14001.

Kod sustava kvalitete, primarni korisnici su kupci proizvoda ili usluga, a mjerilo uspješnosti je stupanj zadovoljstva kupca. Sustav zaštite okoliša odnosi se na sve one koji su izloženi negativnim utjecajima na okoliš koji nastaju od operacija i aktivnosti poduzeća, a veličina tog utjecaja je mjerilo uspješnosti.

Norme ISO 9001 i ISO 14001 zahtijevaju niz postupaka koji su praktički identični, što u integriranom sustavu smanjuje broj postupaka i osigurava dosljednost provedbe.